ADOLESCENCIJA

Pubertet i adolescencija su razdoblje kada dijete postaje formirana ličnost.  Do promjena ne dolazi kod svih mladih u isto vrijeme, svako dijete ima svoj ritam rasta i sazrijevanja. Početak i trajanje ove razvojne faze zavise od genetskih predispozicija, socioekonomskih faktora, načina ishrane i sl. Savremeni način života dovodi do ubrzanog fizičkog i intelektualnog razvoja što rezultira, između ostalog, i time da se u pubertet i adolescenciju ulazi na sve ranijem uzrastu. Između ova dva pojma postoji razlika, iako naizgled označavaju isti razvojni period. Pubertet prvenstveno podrazumijeva fizičke promjene, dok adolescencija je pojam koji više obilježava psihičke promjene koje prate tjelesne.

Položaj mladih u periodu puberteta otežavaju nove dužnosti i zadaci koje im odrasli postavljaju i u roditeljskom domu a još više u školi. Posljedica promjena i povećanja obaveza je ne samo čest umor, već i nervozno reagovanje mladih, njihova veća razdražljivost i povišena uzbudljivost. Kod mladih te dobi čest je osjećaj dosade. Naime, aktivnosti kojima su se kao djeca bavili čine im se djetinjastima i glupima, a nove nisu još usvojili i razvili.

Popratna je pojava puberteta i osjećaj nemira do kojeg dolazi zbog nesigurnosti, češćih konfliktnih situacija, te zbog povećane emocionalnosti mladih.

U pubertetu treba istaknuti svojevrsnu sklonost opštem negativizmu koji se kod mladih javlja prema svemu što ih okružuje. Taj je negativizam češći kod djevojčica nego kod dječaka.

Zanimljivo je da u to vrijeme dolazi i do pojave koja se može nazvati seksualnim antagonizmom: djevojčice „mrze" dječake a dječaci preziru djevojčice. U tom su antagonizmu dječaci veoma aktivni: natežu se s djevojčicama, čupaju ih za kosu, dižu im suknje, nabacuju se na njih grudvama snijega, rugaju im se.

Zbog povišene emocionalnosti mladih u pubertetu kod njih često dolazi do naglih provala smijeha, srdžbe, tuge, pa i neraspoloženja. Oni sada teže kontrolišu izražavanje tih snažnih emocija. Stoga se o pubertetu i govori kao o razdoblju emocionalne labilnosti.

Među tim emocijama je i zabrinutost ili briga. Djevojčice su zabrinute zbog svog izgleda, pitaju se kakve li će biti kada odrastu, hoće li se snaći u društvu, itd. Slično je i s dječacima, samo što ta zabrinutost kod njih dolazi kasnije.

U to vrijeme može i kod dječaka i kod djevojčica doći do regresije u ponašanju. Zbog opisanih teškoća kod mladih te dobi se javlja nedostatak samopouzdanja, a to se očituje u njihovom nesigurnom i kolebljivom ponašanju.