TESTIRANJE NA SEKSUALNO PRENOSIVE INFEKCIJE

Ko treba da se testira

Na seksualno prenosive infekcije treba da se testiraju osobe povećanog rizika za inficiranje, kao što su

• Osobe koje često mijenjaju seksualne partnere
• Osobe čiji su partneri imali ili imaju polne odnose sa drugim osobama
• Osobe koje se bave pružanjem seksualnih usluga
• Osobe koje su imale nezaštićen polni odnos sa osobom na koju sumnjaju da može biti inficirana sa STI
• Osobe koje konzumiraju intravenske narkotike
• Osobe sa čestim vaginalnim infekcijama, teškim herpes zosterom, teškom upalom pluća (kod osobe mlađe od 40 godina)
• Osobe koje dugo vremena imaju visoku tjelesnu temperaturu, bez jasnog uzroka
• Žrtve seksualnog nasilja

Antitijela (odbrambene tvari koje organizam proizvodu kao reakciju na stranog uzročnika, razvijaju se tek nakon kotnakta s njim) na HIV se mogu otkriri1- 3 mjeseca nakon inficiranja i ovaj period se zove „period prozora". U periodu prozora osobe inficirane HIV-om nemaju antitjela u krvi, ali mogu imati visok nivo HIV-a u krvi, u seksualnim tečnostima i u majčinom mlijeku. Osobe sa HIV-om su mnogo infektivnije tokom perioda prozora, prije nego što je njihov vlastiti imunološki sistem pokušao da kontroliše virus.U tom periodu rezultat testa može biti negativan čak i ako infekcija postoji (lažno negativan rezultat), te je potrebno ponoviti test nakon 3 mjeseca. Obično se radi tzv ELISA test, koji može biti pozitivan ili negativan. Negativan nalaz van perioda prozora ukazuje  na odsustvo antitijela, time i virusa, a pozitivan nalaz se mora potvrditi još jednim testom druge vrste (Western blot).

Testiranje se može obaviti besplatno i anonimno u nekom od Centara za dobrovoljno i povjerljivo savjetovanje i testiranje, npr pri Infektivnoj klinici Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.

SIFILIS
Laboratorijska dijagnostika obuhvata metode direktne i indirektne detekcije T. pallidum.  Direktno se ona otkriva gledanjem mikroskopom u tamnom polju brisa uzetog sa ranice, zatim tzv PCR i metodom monoklonalnih antitijela, a indirektno otkrivanjem specifičnih antitijela.

HEPATITIS B
Dijagnostikuje se otkrićem antigena (proteina kojeg proizvodi virus) i antitijela. Antigen, tzv HbS antigen se prvi uočava, nako njega se razvijaju antitijela. Ako se antigen u nalazu zadržava duže od šest mjeseci, znači da je infekcija hronična. Nalaz IgG antitijela bez antigena ukazuje na preležanu infekciju ili vakcinaciju.

Testiranje na ostale STI se bazira na istim principa, samo što se materijal za analizu kod vagnalnih infekcija ne uzima iz krvi, već iz brisa vagine i cerviksa. Testiranje se može obaviti na Klinici za mikrobiologiju KCUS.