EMOCIJE NAKON PORODA

Prvih sedam dana nakon poroda najvjerovatnije ćete iskusiti pravi uragan emocija. Nagla promjena svakodnevice, umor, bolovi i „divljanje" hormona su glavni krivci za ove promjene.

Baby blues
Rodili ste bebu, čekali ste je devet mjeseci i ona je sad s vama, ali vi se osjećate depresivno, tužno i zbunjeno? To je sasvim normalno. Oko 80% žena nakon poroda osjeti simptome depresije koje nazivamo ‘baby blues’. Radi se o privremenoj promjeni raspoloženja uzrokovanoj hormonima koja traje od nekoliko dana do dvije sedmice.

Simptomi su:

• Nagle promjene raspoloženja
• Iracionalna briga
• Plač bez vidljivog povoda
• Anksioznost
• Depresija
• Svadljivost

U našem društvu je također uvriježeno mišljenje da se u bebu ‘zaljubite’ čim je vidite, međutim, to jednostavno nije tako. Može proći i nekoliko sedmica prije nego bebu stvarno doživite ‘svojom’. Niste zbog toga loša osoba, majka, to je sasvim normalno i većina žena prođe tu fazu. Baby blues nije opasan, a ako ste informisani i ako znate šta se s Vama događa, lakše ćete ga podnijeti.

Postporođajna depresija
Postporođajna depresija se javlja u prosjeku kod jedne od 10 žena i predstavlja nešto ozbiljniji problem, ali uz pravovremenu reakciju uspješno se liječi.

Simptomi postporođajne depresije su:

• Osjećaj preplavljenosti emocijama s kojima se ne znate nositi
• Osjećaj beznađa
• Neprestani plač
• Osjećaj da niste dorasli situaciji
• Više vas ne vesele stvari koje su vas nekad veselile
• Zaboravnost
• Nemir i nervoza oko svega što ima veze sa bebom
• Nedostatak koncentracije
• Nesanica
• Napadi panike
• Umor
• Bolovi neodređenog uzroka
• Loše opće stanje
• Gubitak apetita

Ako sumnjate da patite od postporođajne depresije, ne odgađajte tražiti pomoć. Obratite se osobi od povjerenja, partneru, prijateljici, patronažnoj sestri ili doktoru. Postporođajna depresija ne prolazi sama od sebe. Kod blažih slučajeva pomažu razgovori sa stručnom osobom, a kod težih slučajeva potrebna je i terapija medikamentima. Na taj način se depresija najučinkovitije i najbrže liječi. Što prije započnete sa liječnjem, brže ćete moći ponovo uživati u životu.

Najčešće nakon poroda, sad odjednom majka, bude ostavljena u bolničkoj sobi i prepuštena sama sebi i bebi. Često je još u šoku, bolovima, rastrganog tijela, bez snage, uzdrmanih emocija, a treba se brinuti za bebu koja zahtjeva držanje, dojenje, nošenje, maženje, snagu, strpljenje, ljubav i upornost…U tim teškim trenucima, koliko god da su neke majke ispunjene srećom, kod drugih je tu cijela lepeza raznih emocija. Majke često imaju dojam da ne mogu pružiti sve što treba bebi u obimu u kojem to beba zahtjeva, uslijed čega se javlja osjećaj krivnje, sumnje u sebe, nesigurnost, nemoć. Danas se, na sreću, podiže svijest o važnosti prisustva partnera na porodu. Ta je praksa sve češća, ali još uvijek nedostaje prisustvo savjetnice dojenja i psihološka podrška ženama nakon poroda. Porod, koliko god da može biti lijepo iskustvo, ono je za mnoge traumatično iskustvo i kao takvo ne treba se potisnuti, već je vrijedno prorade kako bi se zaliječile emocionalne rane, proradili strahovi, otpustile stare uloge, prihvatio novi identitet.

Svakako bi bilo dobro prihvatiti svoje strahove, otpore, srušena očekivanja, proraditi svoju bespomoćnost, depresivnost, haos i sve ostalo što se javlja na emotivnom planu. Bilo bi dobro proraditi, prihvatiti i integrisati sve to u svoju svijest, kako bi mogli izaći jači, mudriji, sigurniji, smireniji iz tog iskustva, koliko god bolno i teško bilo. Nažalost, to još nije praksa u našim bolnicama, ali svakako pozivamo majke da potraže pomoć i pronađu u sebi odgovore koji će im omogućiti snagu za borbu zvanu život.

Nakon poroda beba je tu i ona zahtjeva svoje. Red dojenja, red presvlačenja, red plakanja, red spavanja, i tako u nedogled. Majka umorna, krvari, ne spava duže od dva sata, nosi, drži, mazi, hrani, doji, tješi, uspavljuje, ne zna ni sama kako, ali radi, instinkti su jači od strahova i bolova. I tako prolaze dani, prolaze sedmice. Neke majke se oporave, međutim neke još uvijek ne. Neke majke još uvijek od koktela boli, nespavanja, šoka, izoliranosti ne mogu se nositi sa svakodnevnim zahtjevima bebe, a najčešće su tada i bebe najzahtjevnije.

I partnerski odnos pod pritiskom svega se mijenja. Sve to predstavlja opasnost razvoja depresije i osjećaja bespomoćnosti, sumnje u sebe i svoje majčinstvo i nemogućnost zadovoljenja potreba svojeg djeteta. Kod nekih traje duže, kod nekih kraće, ali mislim da sve majke u nekoj mjeri prolaze kroz takva stanja. Očekuje se da je mama snažna, da zna što i kako djetetu treba, da radi sve najbolje za svoje dijete. Smatra se da je normalno da je njoj loše! Majka sada nije više važna, cijeni se žrtva za dijete. To u nekom malom dijelu može biti tačno, ali zapravo ispravna formula je sretna majka = sretna beba. Zvuči jednostavno, ali iz pozicije nespavanja, boli, težine, bespomoćnosti, često ne možemo shvatiti što to znači i ne znamo kako sebi pomoći.  Često mame pitaju i traže pomoć za svoje dijete, ali jako, jako rijetko za sebe. Međutim, djeca su naše ogledalo. Djeca su ogledalo porodica i porodičnih odnosa. Poradimo li na sebi, indirektno radimo na sistemu i omogućujemo bolje djece! To je istina i pozadina ove formule. Mi smo drugačiji, snažniji, smireniji i kao takvi možemo se staloženije i adekvatnije nositi se sa životnim izazovima i problemima.


Šta napraviti i kako sebi pomoći:

• Dogovoriti s partnerom podjelu poslova u kući.
• Organizovati vrijeme, tako da kad beba spava i majka spava. Nikako to vrijeme koristiti za druge poslove.
• Ne imati očekivanja i ne shvatati doslovno tablice hranjenja i razvoja.
• Pomiriti se s time da je vaše dijete drugačije, da jede manje ili više, spava manje ili više. Svako dijete je drugačije, nema pravila. Jest će kad bude gladno, spavat će kad mu bude vrijeme. Mi smo tu da prepoznamo njegove potrebe i zadovoljimo ih, a ne da slijedimo tablice.
• Uzeti vrijeme za sebe, tuširati se ili kupati.
• Slušati meditacije, muziku i opuštati se.
• Priuštiti masažu.
• Priuštiti sebi pomoć u kući i oko djeteta.
• Ići na grupe podrške za postporođajno razdoblje.
• Ići na individualnu podršku kod stručnjaka i proraditi teme poroda, oprosta od stare uloge i integracije nove uloge majke u životu, ciljeva, očekivanja, unutrašnjih snaga, strahova i sl.
• Poredati prioritete u životu. Ne trošiti energiju na druge stvari, ne pokušavati raditi i rješavati druge obaveze. Sada je vrijeme za vas i vašu bebu. Puno je psiholoških zadataka na vama, a i fizičkih.
• Okružiti se s ljudima koji vas podržavaju, pa makar virtuelnim putem.
• Živjeti u trenutku.