KOMUNIKACIJA S MLADIMA

 "Odgoj djece je nesigurna stvar, jer je uspjeh pun borbe i brige, a neuspjeh bolniji od ijedne druge boli”. (Demokrit)

Predstavljamo vam osnovne komponente koje su potrebne, kada je u pitanju što bolja komunikacija i odgoj mladih ljudi, koji će postati odgovorne i zdrave odrasle osobe.

Iskrenost : Svom djetetu (adolescentu) jasno kažite o čemu i zbog čega želite s njim ili s njom razgovarati. Raspravite otvoreno svoju zabrinutost, strahove, govorite o tome otvoreno ali ne patetično. Stavite mu-joj do znanja kako je to biti roditelj. Djeca otvorenost i iskrenost prepoznaju i samo tako ćete postići da vam uzvrate na isti način.

Dosljednost: Kako vaš adolescent vrlo pažljivo promatra sve oko sebe, smjesta će uočiti nedosljednost. Razmislite o svojim ličnim stavovima i ponašanjima u vezi s cigaretama, alkoholom i drogama. Ukoliko pušite dvije kutije dnevno, a uistinu ne želite da vaše dijete postane pušač, morate priznati vlastitu nemoć i jasno ga upozoriti da ne ponavlja vaše greške. Jasno i otvoreno treba reći kako ne odobravate pušenje, pijenje alkohola, uzimanje marihuane i ecstasyja, a naravno ni drugih sredstava ovisnosti. Za svako od njih morate imati jasno obrazloženje i nepokolebljiv stav. Iako i ponašanje roditelja utječe na ponašanje djece, dokazano je da su važniji čvrsti, jasni i jednoznačni stavovi. Naravno, pritom to trebaju biti stavovi i mišljenja oba roditelja.

Otvorenost: Otvorena komunikacija zahtijeva i da budete spremni na šokove. To naravno ne mora biti baš uporaba droga, već različite manje ili više očekivane situacije (seksualna iskustva, priznanje lažnog izgovora za spavanje izvan kuće, loše ocjene i sl.) Bez obzira na to kakve ćete korake poduzeti kasnije, u tom trenutku treba jako cijeniti otvorenost te to i kazati. Sam čin priznanja koji vodi u mogućnost rasprave može biti od velike važnosti ako se (ukoliko se uopšte) dogode stvari koje će zahtijevati vašu odlučnu pomoć i intervenciju. Može se dogoditi i da vama dijete postavi pitanja o vašim iskustvima i/ili doživljajima iz mladosti. Budite spremni i odgovarajte što poštenije možete. 



Slušanje: Slušanje ne znači samo da je informacija prenesena, već da je osoba sigurna da je uistinu čula i razumjela ono što sagovornik govori. Za slušanje treba imati i naći vremena. Pokažite da ste uistinu zainteresirani, čak iako vam se događaj ne čini važnim. Ako s djetetom imate dobru komunikaciju, znate i sami kako se puno može saznati slušajući o malim, naoko nevažnim stvarima. Pokušajte umjesto: "moraš ...", "trebaš ...", "bolje ti je da .., jer inače ...", reći: "što misliš, kako bi ...", "ja mislim, ali idemo vidjeti ...", "ako imaš argumente, možemo razgovarati ...".



Ali nemojte govoriti: "ne brini, to ću ja sve srediti ...", "ti si i tako glup-a ...", "ti to nisi uopšte u stanju ..." pokušajte umjesto toga: "to nije bilo baš dobro, ali razmisli ...", "mislim da bi ti to mogao-la pokušati ..." I ne zaboravite - i vlastitom se djetetu može reći: "oprosti, nisam bio-la u pravu", a može se reći i: "znam da sam pretjerao (pretjerala), ali to je samo zato jer te jako volim i jako se bojim za tebe" - i djeca i mladi taj govor razumiju.