Nasilje u vezi

Nasilje u vezi, jedna je od veoma raširenih pojava u društvu. Istraživanja u svijetu, ali i u susjednim zemljama pokazuju da je veliki broj mladih u jednoj fazi života, doživio neki od oblika nasilja u vezi ( prema nekim studijama, taj postotak prelazi 50%). Jednako zabrinjavajući podatak je i to  da se neki od vidova nasilja smatraju normalnim i prihvatljivim, posebno ako je riječ o psihološkom nasilju.

Nasilje u vezi gotovo uvijek ima funkciju iskazivanja moći, odnosno uspostavljanja kontrole nad partnerom. Može biti fizičko, verbalno, emocionalno ili seksualno. Međutim, često uključuje više oblika.
Nasilje u ljubavnim odnosima obično prati određen ciklus, koji se sastoji iz tri faze:
Faza 1: Pojačana napetost, ljutnja, okrivljavanje i svađanje. Ova faza može trajati sedmicama, mjesecima ili godinama. Ipak, kako se ciklus ponavlja, ova faza postaje sve kraća. Obično, u toku ove faze dolazi do porasta verbalnog i manjeg fizičkog nasilja.

Faza 2: Fizičko nasilje: Tokom ove faze, nasilnik gubi volju ili mogućnost kontroliranja ljutnje i nasilja. Uči da udaranje pomaže smanjivanju stresa i mijenjanju ponašanja druge osobe.

Faza 3. Mirna faza: Nasilnik često poriče nasilje ili ga opravdava i obećava da se više neće ponoviti. Često se kaje zbog onog što se desilo. U ovom periodu, nasilnik nastoji kompenzirati negativno ponašanje kroz povećanu pažnju, strpljenje i iskazivanje ljubavi prema drugoj osobi.

Nakon treće faze, počinje opet prva faza. Istraživanja pokazuju da nakon što se jednom ciklus desi, da je vjerovatnoća njegovog ponavljanja značajno veća i da je promjena jednom uspostavljenog obrasca ponašanja malo vjerovatna, ukoliko se ne traži pomoć. Iako su žrtve nasilja sklone vjerovanju da se nasilje neće ponoviti, u većini slučajeva se upravo to desi.

Iako nekad može biti nejasno, zašto neko ostaje u nasilnoj vezi i svi mislimo da se to nama ne bi moglo desiti, statistika pokazuje da ako se nađete u nasilnoj vezi,  da je iz nje veoma teško otići. Neki od razloga su navedeni ispod:

• Strah od nepoznatog ili strah od samoće
• Nisko samopoštovanje
• Vjerovanje da će se nešto promijeniti
• Ranije iskustvo nasilja (odrastanje u porodici u kojoj je bilo prisutno nasilje ili sl.), zbog čega se nasilje shvata kao nešto normalno.
• Vjerovanje da se veza, po svaku cijenu mora održati zbog kulturoloških, religijskih ili socijalnih normi;  
• Osjećaj srama i krivice
• Nedostatak emocionalne podrške od strane drugih
• Vjerovanje da nema izlaza
• Strah da će se sve samo više pogoršati
• Strah da će nasilnik nanijeti zlo sam sebi.

Nekad je teško primjetiti da li je neko u nasilnoj vezi, jer se osobe u većini slučajeva stide zbog onog što im se dešava i ulažu značajne napore da se znakovi nasilja sakriju.  Ipak, važno je znati da pomoć uvijek postoji, i da je važno poduzeti prvi korak ka promjeni, i podijeliti ono što se dešava sa bliskim osobama.
Tačnu procjenu rizika od nasilja je teško precizno utvrditi, ali postoje određeni faktori koji su povezani sa sklonošću nasilnom ponašanju.

• Kontrolirajuće ponašanje
• Ljubomora
• Impulsivno reagiranje
• Nerealistična očekivanja od partnera
• Izoliranje partnera od drugih bliskih osoba
• Okrivljavanje partnera ili drugih ljudi za ono što mu se u životu dešava
• Hiperosjetljivost - često se osjeća ugroženo od strane drugih,
• Okrutnost prema životinjama i djeci
• Upotreba sile tokom seksualnog čina ( čak i ako nije potpuna)
• Verbalno zlostavljanje
• Rigidne spolne uloge
• Izražene promjene raspoloženja
• Prijetnje nasiljem
• Ranije upotreba nasilja.
• Razbijanje predmeta.

Nasilje u vezi se ne treba olako shvatati, jer studije jasno pokazuju da nasilje nakon prvog incidenta u većini slučajeva postaje češće i intenzivnije. Stoga je važno reagirati na prvo primjećivanje nasilnog ponašanja ( kod partnera ili kod sebe) i potražiti pomoć.