PRIJATELJSTVA U TINEJDŽERSKOJ DOBI

U tinejdžerskoj dobi prijateljstva se znatno mijenjaju u odnosu na prijateljstva u djetinjstvu. Mnogi tinejdžeri promijene prijatelje, jer im stari više „ne odgovaraju", jer žele „širiti vidike", a često i „eksperimentisati" u odnosima sa osobama koje su različite od onih s kojima su se družili do tada.

Normalno je da i djeca krenu u različitim smjerovima kako odrastaju i postavljaju sebi nove ciljeve, odnosno istražuju nove mogućnosti. Isto tako, formiraju im se osobnosti i na vidjelo izlaze neke individualne karakterne osobine. Neki će pokazivati pretjeranu otvorenost i energičnost, drugi će se početi povlačiti u sebe, treći će ostati nešto duže djetinjasti i zaigrani, a neki postati možda malo preozbiljni za svoje godine. Sve su to divne razlike i finese koje djecu čine individualcima i zbog čega je nama odraslima lijepo gledati kako odrastaju. Koliko god roditeljima novi oblici prijateljstava njihovih tinejdžera znaju biti stresni, važno je imati na umu da su prijateljstva u tinejdžerskoj dobi jako važna, jer služe razvoju samostalnosti, identiteta te zaštiti psihološkog zdravlja. S toga, čak i kada niste „oduševljeni" prijateljima svog tinejdžera, bitno je razumjeti da su oni nužan dio njegovog odrastanja. Kroz njih oni uče o sticanju, razvijanju i održavanju bliskih odnosa izvan porodice, što su ključne lekcije za snalaženje u budućim ličnim odnosima.

Tinejdžerska prijateljstva nekada su vrlo burna, pogotovo kod djevojaka, koje se jedan dan „obožavaju", a drugi dan „prekidaju svaki odnos s bivšom prijateljicom". Ta prijateljstva imaju neke karakteristike partnerskih odnosa, na način da su često „ekskluzivna", tj. ne dozvoljavaju pristup „novopridošlima". Važno je znati da je taj proces sasvim normalan te da je on svojevrsno učenje toga šta znači „imati nekoga" ili „biti nečiji", s time da se granice odnosa u ovom razdoblju često postavljaju previše rigidno.

Sve ovo je sasvim normalno ponašanje tinejdžera, ali u konačnici svaki roditelj želi da mu dijete bude sigurno. Vrlo je vjerovatno da neki prijatelji vašeg tinejdžera konzumiraju alkohol, cigarete, moguće i narkotike te imaju spolne odnose. Također, vrlo je vjerovatno i to da vaš tinejdžer želi slijediti ponašanje većine prijatelja. Na ovu temu potrebno je razgovarati i odrediti granice na nježan ali odlučan način. Roditelji tinejdžera često brinu da će ih prijatelji „navući na krivu stranu", ali to se najmanje može kontrolisati kroz stroge zabrane druženja „s nepoželjnima". Puno bolji način prevencije prijateljstava koja bi za Vašeg tinejdžera mogla biti rizična je razvoj njegovog samopoštovanja – tinejdžer koji se poštuje bit će znatno manje sklon rizičnim ponašanjima te će biti manje sklon birati prijatelje koji se ponašaju na taj način. Isto tako, važno je da njegove nove prijatelje ne proglašavate olako „lošima", ukoliko nekoga procjenjujemo dobrim ili lošim na temelju izgleda (piercinga, frizure, odjeće) ili porodice, vrlo vjerojatno ćemo pogriješiti. „Neklasičan" imidž ili odrastanje u, naizgled, problematičnoj porodici nikako ne znače da neki tinejdžer ne može biti dobar prijatelj – bitno je šta osoba nosi „unutra", a to nikako ne možete vidjeti na prvi pogled, niti saznati na temelju priča o nečijoj porodici. Kada ste u kontaktu s prijateljima Vašeg tinejdžera, važno je da budete otvoreni, ne i nametljivi, bitno je da ne postavljate previše pitanja, niti se „ubacujete" u njihova druženja. Najbolja podrška koju možete dati svome tinejdžeru u razvoju zdravih prijateljstava jest da Vaš dom bude mjesto u kojem je njemu ugodno družiti se s prijateljima, i u koje je njima ugodno navratiti. Vi ne možete birati prijatelje vašeg tinejdžera, ali je vrlo važno da date do znanja da ćete biti tu ukoliko dođe do bilo kakvog problema. Iskrena i otvorena komunikacije je najbolji način podrške vašem tinejdžeru kroz sva iskušenja kroz koja prolazi sa svojim prijateljima. Pokušajte se ne miješati i ne namećite svoju kontrolu, makar ne na očigledan način, jer će takav vaš stav vjerojatno samo udaljiti dijete. Umjesto toga, jasno pokažite svoja osjećanja. Neka zna da brinete.
Svi mi imamo izbor, a učiti kako da napravimo pravi izbor je dobro životno iskustvo koje trebamo prenijeti na svoju djecu.


Piše: Jasna Kovačević, psihologinja i geštalt terapeutkinja psihološkog savjetovališta Asocijacije XY