SAMOSTALNOST KOD DJECE

Roditelji imaju važnu ulogu u poticanju i razvoju samostalnosti djeteta a time i u izgradnji njegovog samopouzdanja. Kada dijete uspije samo nešto učiniti, osjećat će se vrijedno i uspješno, a zbog povjerenja koje mu roditelj pokaže pustivši ga da bude samostalno, osjećat će se voljeno i prihvaćeno, bez obzira na postignuti uspjeh. Dijete već od rane dobi počinjemo učiti samostalnosti i sticanju radnih navika: od pospremanja igračaka, potom odjeće, a polaskom u školu izvršavanjem školskih obaveza.

Međutim, u praksi se odgajatelji i učitelji dosta često susreću sa začuđenim pogledima kada usmjeravaju roditelje da potiču djecu na samostalnost. Važno je naglasiti da roditelje treba osvijestiti kako je važno pustiti dijete da nešto pokuša učiniti samo, kako bi se suočilo sa vlastitim uspjehom i neuspjehom. Naravno da pritom treba voditi računa o dobi dijeteta i njegovoj razvojnoj fazi, te njegovim individualnim mogućnostima. Djeca najbolje i uče biti odgovorna i samostalna baš u ranome djetinjstvu. U prvim sedmicama nakon porođaja, sićušno novorođenče pokušava imitirati roditelja. Mališani, pokušavaju obaviti zadatke rezervisane za odrasle, željno prihvaćajući sve vrste izazova. Samostalnost podrazumijeva autonomiju i stvara jak osjećaj samopoštovanja. Djeca se sjajno osjećaju kad mogu donijeti neku samostalnu odluku. Ne smijemo pritom smetnuti s uma da osjećaj ponosa ujedno pruža i jaku motivaciju.

Djetetu treba dati vremena da stekne određenu sigurnost u svoje mogućnosti i nove vještine. Svaka kritika sigurno će ga demotivisati od zadatka i natjerati da odmah odustane. Ne treba ni zaboraviti da se na greškama najbolje uči, koliko god nam to teško bilo prihvatiti. Kroz poticanje samostalnosti dijete stiče pozitivnu sliku o sebi, a neuspjesi, ponovni pokušaji i novi uspjesi tome doprinose. Dijete kad nešto želi smo obaviti, vrlo često odbija pomoć odrasle osobe i u tome ga treba podržati, jer tako poštujemo njegove napore, njegov izbor i odluku. Još je važno naglasiti da mi ne opterećujemo dijete određenim poslovima, nego time dajemo djetetu mogućnost da nam pomogne. Ovim pristupom izgrađujemo bolji odnos i kvalitet komunikacije s djetetom. Držati dijete na krilu, maziti ga i paziti nisu jedini izrazi ljubavi. Voljeti dijete, znači kvalitetno ga pripremiti za život kako bi uspješno savladalo sve izazove koji se pred njega stavljaju.

Poticati dijete u procesu formiranja vlastite individualnosti i samostalnosti izuzetno je složeno, za roditelja i emocionalno izazovno. Roditelji radije osjećaju kako bi bili najsretniji kada bi uvijek mogli biti uz dijete. Nakon svega, njima je prirodno misliti da će uvijek ostati uz dijete, ispunjavati njegove potrebe, braniti ga od opasnosti, uglavnom, u svakom ga pogledu čuvati, štititi i voditi. Teško im je zamisliti da bi ikada moglo biti drugačije. Zato djeci ponekad pokušavaju pomoći i više nego što im treba, te umjesto njih često obavljaju poslove koje bi djeca mogla djelimično ili posve samostalno obaviti. Moramo ipak biti svjesni da im time nimalo ne pomažemo. Važno je shvatiti da ih trebamo pustiti da pokušaju, te da se suoče kako s uspjehom tako i s neuspjehom.

Kako pomoći formiranju djetetove samostalnosti, samopouzdanja i sigurnosti

Pravila i ograničenja

Naučite dijete da se «odgovorno» služi igračkama i predmetima u svojoj sobi. Uvijek ga mirno podsjećajte da na kraju dana i na kraju igre treba vratiti igračke na svoje mjesto. Sortirajte igračke prema vrsti da ih dijete u igri lakše pronađe, ali i da ih lakše vrati. U tome su najbolje posebne kutije za spremanje igračaka.

Prilagodite djetetu raspored u kući

Reorganizujte kućanstvo tako da se dijete u njemu može lakše snaći. Neka okruženje u kojem živi bude organizovano tako da potiče samostalnost. Kante i vreće za smeće te korpe za odlaganje prljavog veša najbolje je premjestiti na djetetu lako dostupna mjesta kako bi ih naučilo koristiti. Odjeću mu smjestite na niže police kako bi je moglo dohvatiti i ohrabrujte ga da je samo bira i kombinuje. Jednako tako, i njegov pribor za jelo, tanjire, šolje, zdjelice i posude možete držati u niskom ormariću i ohrabrivati dijete da samo odabere i postavi pribor za određeni obrok.

Da, nered i mrlje

Kad se mališan počinje samostalno hraniti, očekujte da će praviti nered i za sobom ostavljati mrlje. Ako prerano i prestrogo počnete insistirati na urednosti i uglađenosti, dijete nikad neće kako treba samostalno savladati samu vještinu. Pritom je savladavanje vještine i sticanje samostalnosti mnogo važnije od eventualnog nereda i mrlja. Vaša je dužnost da se za njih pobrinete.

Korak po korak

Dijete postepeno upoznajte sa zadatkom, korak po korak. Npr., na samom početku mogli biste djetetu jednostavno pomoći da nauči oblačiti hlačice. Ako pokušava ugurati dvije noge u jednu nogavicu, objasnite mu da je to problem koji treba riješiti i vodite ga cijelim putem promišljanja i dolaženja do rješenja. Poenta leži u tome da dijete treba osjećati ponos zato što je odgovorno za nešto i zato što osjeća da je važno i vrijedno povjerenja. Roditelji vrlo rijetko uistinu vjeruju da će djeca obaviti zadatke koji su im zadani. Ali, trebamo im dati vremena da steknu sigurnost. Neće steći sigurnost ako ih budemo kritikovali. S vremena na vrijeme moramo im dopustiti da pogriješe, jer na greškama se najbolje uči. Neki roditelji to doduše teško prihvaćaju. Najteže im je mirno promatrati kako se dijete hrva sa zadatkom i pritom pravi nered. Jednako tako, dijete sve radi sporije, pa roditelji često u nestrpljenju prekidaju njegove napore i sami završavaju zadatak. Ali to znači samo jedno, nedovoljno poštovanje prema djetetovoj prirodnoj potrebi za samostalnošću.

Od malih nogu učimo uz pomoć vježbanja i ponavljanja, pomoću pokušaja i pogrešaka, a to nam omogućuje da s vremenom usavršimo svoje sposobnosti i usvojimo nove vještine. Svakako svojim potomcima moramo dopustiti da iskuse uspjeh i neuspjeh, jer to u velikom mjeri pridonosi razvoju slike o sebi. Lično nam nije lako gledati kako dijete pada nakon što je napravilo svoje prve korake, ali moramo biti svjesni da su mališani žilaviji nego što mi to možemo i naslutiti. Naoružajmo se strpljivošću i pustimo ih da pokušavaju, neka samostalno nauče vezati cipele i navlačiti dijelove odjeće. Uostalom, mnoga djeca tako jako žele samostalno završiti ono što su započela da i odbijaju roditeljske ponude za pomoć. Ono što im treba jest podrška, osjećaj da su roditelji na njihovoj strani, a upravo biste im to vi trebali osigurati. Ne biste se trebali uznemiravati kada dijete odbije vašu pomoć jer to znači da napreduje u samostalnosti. Također, odajte priznanje njegovim pokušajima, i nemojte se pretvoriti u perfekcionistu koji od djeteta uvijek očekuje savršeno obavljen posao.

Roditeljima nije uvijek lako poticati dječju nezavisnost, ali dok dijete odrasta taj proces traje. Kad jednom postane zrelije, njegove odluke trebate razumjeti tako što ćete ga saslušati, slušajte što misli o dodijeljenim zadacima, razgovarajte o tome, dopustite mu da izrazi sve što osjeća, pa bilo to ljutnja, sumnja, prihvaćanje.

O tome, kako roditelji reaguju na prve dječije pokušaje izražavanja nezavisnosti, ovisi kakvu će sliku o sebi dijete steći u tim ranim godinama. Na duge staze dijete će odrasti u samostalnu osobu sposobnu pomoći kako sebi, tako i drugima.

Piše psihologinja i geštalt terapeutkinja psihološkog savjetovališta Asocijacije XY Jasna Kovačević