Spol i rod

Za razliku od spola, rod je društvena konstrukcija biološkog pola, odnosi se na društveno konstruisane uloge i očekivanja koje određeno društvo smatra prikladnim za muškarce i žene.

Rodne uloge se mogu jednostavno opisati kao skup očekivanja o ponašanju žena i muškaraca. Odnose se na specifične stavove i ponašanja koji su karakteristični za određeni rod, a često se manifestuju i psihološkim karakteristikama femininosti i maskulinosti.

Od ranog djetinjstva dječaci i djevojčice razvijaju snažne osjećaje za različite načine koji se od njih očekuju  u ponašanju i odnosima jednih  prema drugima. Djevojčice mogu naučiti kako ih se cijeni i vrednuje prema njihovom izgledu i poslušnosti, a ne prema mišljenju i neovisnosti. Dječaci, s druge strane, mogu naučiti kako "pravi" muškarci uvijek moraju biti jaki i držati sve pod kontrolom. Ovi ideali o tome kako se muškarci i žene trebaju ponašati nazivaju  se rodne  norme  i one se uče od muškaraca i žena, obitelji,  vršnjaka, medija i zajednice kroz proces koji se naziva socijalizacija.

Pitanje roda ključno je za razumijevanje ranjivosti mladih,  posebno u pogledu seksualnosti i zdravlja.  U mnogim sredinama, stroge sociokulturne  norme  dominiraju u raspravama o seksu- alnosti djevojaka, posebice u vezi s nevinošću prije braka i brojem seksualnih partnera. Pubertet može skrenuti značajnu pažnju na sposobnost djevojaka za reprodukciju i u nekim kulturama može ukazivati na period veće socijalne isključenosti, pri čemu se veća pažnja pridaje  kretanju izvan kuće i zaštiti od dječaka.  Kod mladića, s druge  strane, seksualno iskustvo često  je povezano s inicijacijom u muškost i ono među vršnjacima može  biti promatrano kao  primjer seksualne sposobnosti ili ostvarenja, a ne kao čin intimnosti. Dok se rodne norme mogu razlikovati u različitim kulturološkim sredinama, slični obrasci oblikuju pristup žena i muškaraca ekonomskim i sociokulturnim  resursima i njihovu moć odlučivanja širom svijeta .

U većini sredina, muškarci  su odgovorni  za produktivne aktivnosti izvan kuće (npr. plaćeni  rad), dok su žene odgovorne za reproduktivne i produktivne aktivnosti u kući (npr. briga o djeci i kućanskim poslovima). Činjenica da žene uglavnom imaju slabiji pristup i manju kontrolu nad produktivnim resursima ograničava njihovu moć donošenja odluka kako u javnoj, tako i u privatnoj sferi. Zaista, istraživanje je pokazalo da žene u situacijama ekonomske nemoći imaju manje šanse uspješno pregovarati o sigurnom seksu, prekinuti vezu za koju smatraju da je rizična, ili se obratiti  službama podrške.  Na ovaj način,  šire društvene, političke i ekonomske nejednakosti između žena i muškaraca neodvojive su od ranjivosti s kojima  se žene suočavaju u svakodnevnom životu i intimnim vezama.