Suicid u adolescenciji

Iako je suicid među djecom rijetka pojava, učestalost samoubistava i pokušaja samoubistava se tokom adolescencije značajno povećava. Neka istraživanja navode da je suicid čak drugi vodeći uzrok smrti među adolescentima i mladim osobama uzrasta između 15 i 24 godine.

Adolescencija svakako predstavlja jedan od najdinamičnijih razvojnih perioda kojeg odlikuju brojne promjene u načinu na koji izgledamo, na koji mislimo i ponašamo se. To je period formiranja bliskih emocionalnih veza, formiranja vlastitog identiteta, intenzivne potrebe za nezavisnošću koja se često sukobljava sa pravilima i očekivanjima koje drugi imaju od nas. Zbog toga, može biti izvor velike brige i stresa.

Postojanje određenih poteškoća iz oblasti mentalnog zdravlja, može značajno da smanji kapacitet mlade osobe da se sa ovim izazovima nosi, i da utječe na formiranje negativne slike u pogledu budućnosti i načina na koji ove poteškoće mogu da se prevaziđu. Zbog toga, je postojanje psihijatrijskog problema ili izraženijeg problema iz oblasti mentalnog zdravlja ( u prvom redu depresije, ali i bipolarnog poremećaja, zloupotrebe alkohola i narkotika itd) jedan od najvažnijih rizičnih faktora za pokušaj samoubistva ili samoubistvo mlade osobe.

Jednako je i sa tinejdžerima koji prolaze kroz značajne negativne životne događaje (razvod ili smrt jednog od roditelja, svađa ili gubitak bliske osobe) ili žrtve emocionalnog, fizičkog ili seksualnog nasilja.

Dodatni faktori koji povećavaju rizik od suicida kod tinejdžera su:
- Postojanje određenih fizičkih ili medicinskih stanja, teška bolest, trudnoća, prisutnost seksualno prenosivih bolesti itd.
- Izloženost samoubistvu člana porodice ili prijatelja
- Porodična historija emocionalnih poremećaja
- Nedostatak socijalne podrške, loši odnosi sa roditeljima i vršnjacima ili osjećaj socijalne izolacije.

Iako se sucid mlade osobe od strane porodice ili prijatelja može nekad činiti iznenadnom reakcijom, mladi često određeno vrijeme prije toga, pokazuju upozoravajuće znakove koji mogu da ukažu na postojanje suicidalnih misli i namjera. Nekad vrlo direktno verbaliziraju svoje namjere, što roditelji mogu odbaciti kao ''traženje pažnje'' i sl.

Ipak, važno je znati, da čak i ako to jeste način za privlačenje pažnje, to nije nešto što treba ignorisati ili zanemariti, i da uskraćivanjem podrške, možemo samo povećati šansu da povrijede sebe ili druge. Također, važno je znati da depresija među mladima ne ide uvijek u pravcu iskazivanja tuge, i stalnog plakanja. Nekad se ona ispoljava kroz učestale probleme sa prijateljima, pad ocjena, probleme sa spavanjem i povećanu iritabilnost.

Upozoravajući znakovi:
- Razgovor ili pisanje o suicidu;
- Socijalno povlačenje;
- Intenzivne promjene raspoloženja, povećana zloupotreba narkotika, alkohola...
- Intenzivna osjećanja bespomoćnosti;
- Promjena dnevne rutine, spavanja, ishrane...
- Upuštanje u samodestruktivna ponašanja;
- Poklanjanje ličnih stvari;
- Gubitak interesa u do tada omiljenim aktivnostima, gubitak interesa u školi...

Najvažnija stvar koju roditelj može uraditi je pokušati stalno održati komunikaciju sa djetetom, kroz koju će izraziti svoju brigu, podršku i ljubav. Pokušajte shvatiti dijete, ali iz njegove pozicije, bez minimiziranja ili odbacivanja onog kroz šta prolazi, jer to može samo pojačati osjećaj bespomoćnosti ili izoliranosti. Razgovarajte sa njim. Ukoliko primijetite da je tužan ili zabrinut, nemojte čekati da se ono obrati Vama. Pitajte ga šta nije uredu i ponudite mu svoju pomoć.

Ukoliko dijete ne želi da razgovara sa vama, pokušajte sugerisati neku neutralnu osobu sa kojom bi moglo da razgovara. Postavljate pitanja. Ne bojte se spomenuti riječ suicid. Nećete mu time ubaciti u glavu nikakve ideje, ali izbacivši pitanje na otvoreno možete pokušati da riješite problem. Ohrabrujte ga da provodi vrijeme sa prijateljima i porodicom koji će mu dati podršku. Ohrabrujte zdrave životne navike, higijenu sna, redovan režim ishrane i fizičku aktivnost.

Tražite pomoć. Ukoliko prepoznate neke od upozoravajućih znakova, posavjetujte se sa nekim ko radi na zaštiti mentalnog zdravlja.