U ČEMU GRIJEŠIMO I KAKO SE POSTAVITI PREMA DJEČIJOJ DOSADI

Dosada je vrsta stresa i jedno neugodno stanje. Kada im je dosadno, i odrasli i djeca pokušavaju da se riješe tog osjećaja, odnosno da nađu zanimaciju. Ali, problem dosade kod djece u današnje vrijeme poprimio je zabrinjavajuće razmjere jer djeca teško pronalaze zanimaciju, a da nije vezana uz računar, videoigre ili mobilni telefon.

Današnji roditelji koji su prije 30 godina bili djeca, sigurno se sjećaju kako je u to vrijeme u kući postojao jedan televizor sa jednim ili dva programa i kada im je bilo dosadno izlazili su da potraže društvo za igru. Nije bilo problem da odu pješke ili na biciklu po par kilometara na igralište gdje bi se igrali i vratili se kući. Kada bi padala kiša, morali su sami da osmišljavaju igre, a roditelji tada nisu rješavali problem dosade svom djetetu, već je dijete to samo rješavalo. Ili se igralo s igračkama ili je slagalo kocke ili pravilo kulu od drvenih kockica. Problem dosade uvjek je bio pokretač i dosada je važan i dobar faktor razvoja djeteta.

Kada mu je dosadno, dijete mora nešto da smisli, organizuje se, mora da poveže neke stvari, napravi možda neku novu igru, potraži društvo. Roditelji previše zaštićuju djecu, rade umjesto djeteta jednu, drugu, treću stvar. Rješavaju problem dosade svoje dece umjesto da ih puste da to sami rješavaju. Kupe djetetu videoigru pa kada mu dosadi ta igra kupe mu drugu. Uključe TV na kojem ima 50 programa, a te programe su radili psiholozi da "zarobe" dijete da što više gledaju TV. Računari nisu loša stvar i treba da budemo u toku sa razvojem tehnologije, ali je problem kada ona doslovno postanu zamjena za sve. Šta će dijete, koje ne zna da rješi dosadu, raditi za nekoliko godina? Biće frustrirana osoba sa pragom tolerancije - nula. To dijete mora sve da dobije odmah i sad, neće moći da čeka. Kada mu je dosadno, roditelji moraju da znaju da treba da ga puste, neka možda i zaplače... Roditelji griješe i kada se stalno igraju sa svojom djecom, pa nisu roditelji najbolji prijatelji detetu, nego oslonac i njihov je zadatak je da pomognu djetetu da bude samostalno. Roditelj može da se igra sa djetetom neke igre, recimo šah ili lego kocke. U djetetu može da stvara ljubav prema nekim važnim stvarima, recimo prema knjigama. Kupite djetetu slikovnice pa malo gledajte, malo čitajte. Ako su u slikovnici samo slike životinja, roditelj ne treba samo da nabroji koje su životinje na slici, nego, neka ispriča cijelu priču, izmisli, pa kroz par dana izmijeni priču i tako će dijete početi da ubacuje vremenom i neke svoje elemente priče. Mozak je organ za preživljavanje koji se formira u prvih pet godina života. Mozak u razdoblju adaptacije sve prihvata i kada roditelj djetetu od malena čita, ta prva ljubav premaroditeljima i veza s roditeljima ide uz knjigu.

Najvažnije je da dijete samo (uz pomoć već naučenih sadržaja) osmisli i stvori svoj sopstveni novi sadržaj. Na taj način djeca razvijaju svoju kreativnost i njihova sposobnost stvaranja raste i razvija se. Naučenim sadržajima slobodno se služe i primjenjuju ih u različitim situacijama i potrebama. Pozitivna podrška roditelja i odrasle osobe dijete čini odvažnijim u novim pokušajima, a samim tim kod djeteta razvijamo pozitivnu sliku o sebi. Na odraslima je da pomognu djeci u razvijanju kreativnosti, a nju je moguće razvijati u svim svakodnevnim situacijama, u svemu što dijete radi, ispitujući ga i potičući da promišlja o svojim postupcima te se samo zapitkuje o svojim aktivnostima. Osim podsticanja kreativnosti, roditelji moraju djetetu pružiti osjećaj sigurnosti i sopstvene vrijednosti. Podstičite dijete da pažljivo posmatra oko sebe, da u svojoj okolini uočava pojave i predmete i da nastoji da iskoristi sve mogućnosti koje mu okolina pruža. Postoji puno načina kako da se "zaokupi” djetetova pažnja i iskoristi vrijeme na dobar i kvalitetan način. Kod djece je itekako važno podstaknuti interes i motivaciju za događaje oko sebe. S obzirom na to da je vremena malo, moramo ga iskoristiti na najbolji mogući način. Kako biste što više vremena proveli sa svojim djetetom, uključite ga u što više aktivnosti koji se tiču života u zajednici pa tako obavite i kućne poslove zajedno, skuhajte ručak, ispecite dječiji omiljeni kolač, operite svoj auto itd. Osim što ćete se zabaviti i obaviti razne poslove, usput ćete u jednoj ležernoj i opuštenoj komunikaciji saznati više o svom djetetu, a ono će se odlično zabaviti. Uključujući dijete u takve aktivnosti, kod njega stvarate osjećaj odgovornosti i reda. Uz sav dovršen posao i vi ćete, a i dijete, biti zadovoljniji i opušteniji te ćete imati vremena za igru i čitanje priča. Vikend iskoristite za zajednički izlet, odlazak u pozorište, na sportske aktivnosti, porodično okupljanje… Uz takvu organizaciju vremena i već usađen inovativan način dječijeg razmišljanja, dosadi neće biti mjesta.

Piše: Jasna Kovačević, psihologinja i geštalt terapeutkinja psihološkog savjetovališta Asocijacije XY