Uzroci nasilnog ponašanja kod djece

Na pitanje zašto se neko dijete nasilno ponaša, ne postoji jednoznačan odgovor. Ipak, istraživanja pokazuju da postoje određene karakteristike porodice, škole i šireg okruženja koje podržavaju pojavu nasilnog ponašanja kod djece.

Pružajući prvi model socijalnih interakcija, na osnovu kojeg dijete gradi bazične stavove o sebi, svijetu oko sebe i odnosima koji tu vladaju, roditelji imaju veoma važnu ulogu u nastanku agresivnog ponašanja svog djeteta. To naravno ne znači da roditelji svjesno potiču razvoj ovih ponašanja, ali odnos koji imaju prema djetetu, negativni oblici komunikacije, nizak stepen interesa i roditeljskog nadzora, mogu da kreiraju ambijent u kojem se agresivno ponašanje javlja kao očekivana reakcija. Djeca roditelja koji pružaju malo emocionalne podrške, pokazuju malo pažnje ili zanimanja za dijete, češće pokazuju probleme u ponašanju, kao i djeca izložena emocionalnom ili fizičkom nasilju od strane roditelja ili svjedočenju nasilja u porodici.

Nadalje, izloženost odnosno opterećenost porodice stresom, koja se prije svega očituje kroz loše odnose između roditelja (česte konflikte ili razvod), nedovoljnu podršku u partnerstvu, psihičke poteškoće nekog od roditelja, može negativno da se odrazi na odgojno ponašanje roditelja, pružajući malo primjera za pozitivnu socijalnu interakciju, i podržavajući pojavu nasilnog ponašanja.

Školsko okruženje također može da doprinese razvoju ovog problema kroz nedostatak bliskosti, osjećaja prihvaćenosti i međusobnog poštovanja između nastavnika i učenika i nereagiranje školskog osoblja na agresivna ponašanja. Studije dosljedno pokazuju i da je nasilno ponašanje kod djece i mladih učestalije u društvima, u kojem vladaju socijalne norme koje ohrabruju reagiranje na uvrede sa agresijom, koje ne naglašavaju važnost zajedništva, empatije i zatvorena društva.

Ako primjetite da se Vaše dijete nasilno ponaša, važno je da odmah reagujete. Zanemarivanjem problema, on se samo produbljuje, stoga je pravovremeno prepoznavanje i reakcija od velikog značaja.

Neki od upozoravajućih znakova su:
  • učestali konflikti ili tuče sa vršnjacima;
  • često suprostavljanje odraslim;
  • burno regiranje na zadirkivanje, razočarenja ili kritiku;
  • mali broj prijatelja, neprihvaćenost od strane vršnjaka ili sklapanje prijateljstva sa djecom koja su poznata po agresivnosti i neposlušnosti;
  • čest osjećaj frustriranosti;

Ukoliko primjetite neke od ovih znakova, razmislite o onom što se dešava kod kuće. Da li je moguće da je dijete zabrinuto zbog nekog problema (svađe roditelja, razvod i sl), da li se neko kod kuće nasilno ponaša prema djetetu, da li su ljubomorni na brata ili sestru, da li postavljate adekvatne granice ponašanja i da li ste dosljedni u discipliniranju, da li imate adekvatnu superviziju i pokazujete dovoljno zanimanja za život djeteta? Također pitajte nastavnika da li dijete ima problema u školi, da li se osjeća tužno, ljuto ili nesigurno, da li je pod stresom zbog pritiska školskih obaveza, da li Vaše dijete ima problema sa nekim predmetom ili poteškoće da nađe prijatelja.

Stvari koje možete napraviti:
  • Razgovarajte sa djetetom i pomozite mu da razumije šta je napravilo i da preuzme odgovornost time što će se izviniti ili naći drugi način da riješi problem;
  • Dogovorite sa djetetom jednostavna, konkretna pravila (pohvalite ga kad ih se pridržava) kao i posljedice nepridržavanja ovih pravila. Budite dosljedni u njihovoj primjeni!
  • Postavite zajedničke ciljeve i nagradite dobro ponašanje;
  • Povećajte uključenost u život Vašeg djeteta! Pratite njegove aktivnosti, prijatelje sa kojim se druži, korištenje Interneta ili telefona.
  • Ohrabrite njegovo uključivanje u druge aktivnosti;
  • Pokažite zabrinutost i interes. Pomozite djetetu da razumije svoja osjećanja;
  • Nađite više vremena koje ćete provoditi zajedno sa njim;
  • Primjetite i pohvalite njegova postignuća;
  • Razgovarajte sa nastavnicima u školi o korisnim načina preusmjeravanja viška energije u školi (pomaganje u pripremanju opreme, postavljanje stolica i sl.)
  • Usmjerite se na podučavanje prosocijalnih načina za rješavanje konlikta;

Ukoliko problem potraje, potražite savjet stručnjaka o drugim mjerama koje možete poduzeti.